Ne žurimo u grad. Pijemo po dve jutarnje kafe i razvlačimo se po stanu. U nekom trenutku se povlačim u naše odaje da napišem “dan osmi”. Razvlačimo još malo i onda svo četvoro krenemo u grad.

Čim smo izašli iz zgrade osećamo da je ovaj grad živ. Pulsira i diše. Već nam se svidja. U gradskom prevozu je gužva. Danas igra St Pauli protiv Kelna. Derbi Cvajte. Grb fudbalskog kluba St Pauli je mrtvačka glava. Navijači su metalci. Hamburg je grad u kojem je metal očigledno dominantna kultura. Na sve strane duge kose i teksas prsluci puni prišivača. Na semaforima iz kola krlja onaj loš nemački metal koji nikad nije uspeo da se ozbiljnije probije izvan granica Nemačke. Spuštamo se do hamburškog zaliva. Ogromni brodovi parkirani uz obalu. Upravo sa ovog mesta se Pupin otisnuo u Ameriku. Bio je slabo obučeni klinac, pa se tokom plovidbe od Hamburga do Njujorka gurao uz furunu na brodu, da se ne bi smrzao. U rodni Idvor se kasnije vraćao kao svetski priznati naučnik i univerzitetski profesor, ali su ga bez obzira na to roditelji terali da ćuti i sluša kad stariji seljaci lupetaju gluposti. U Srbiji su se od pamtiveka znali pravi kriterijumi za poštovanje.

U zalivu je gužva, kaže Fabian da je ovo verovatno poslednji vikend u godini sa letnjim temperaturama i da se ceo grad spustio na obalu. Prolazimo kroz portugalsku četvrt, ljudi u belim košuljama jedu u finim restoranima. Nastavljamo ka legendarnom Reeperbanhu, kvartu u kojem su zagoreli mornari decenijama tražili zabavu. Prijavim se prvi da sam ogladneo, a pošto je već vreme ručka, logično je da u Hamburgu jedemo hamburgere. Isto tako je logično da se u ovom gradu hamburger joint zove “Grilly Idol”. Veliki burger, krompirići i coleslaw salata. Prejeo sam se. Spava mi se. Vraćamo se se u Reeperbahn. Kičerica seks šopovi i striptiz barovi, a ispred njih klošari leže po trotoarima i slušaju metal. Takva atmosfera očigledno nikom nije neprijatna, pa se ulicom lagano šetaju porodice sa decom, penzioneri i zaljubljeni parovi.

Ulazimo u ogromni seks šop Erotica bizzare. Kreće bezazleno, tiganji u obliku kurčeva za one koji vole nekonvencionalni oblik jaja na oko ili palačinki, mada je ozbiljan kunst prevrnuti u vazduhu palačinku u ovakvom tiganju, a da ona padne nazad u kako treba. Kako zalazimo dublje u radnju, postaje sve konktetnije. Neke naprave su same po sebi jasne, pored nekih moraš da zastaneš da proučiš kako to radi. Ima i onih koje ni posle proučavanja nisam uspeo da razumem. Spuštamo se u podrum, previsoke potpetice i gumena fetiš odela. Kako neko može da ima seks u gumenom odelu? Seksualna pomagala postaju sve bizarnija. Prodavnica opravdava svoje ime. Ne mogu, a da ne pokušam da zamislim ljude koji to sve koriste. Stižemo do nekakvih skupih doktorskih pomagala od nerdjajućeg čelika. Ovo nije nešto što se kupuje iz zajebancije, ovo koriste ozbiljni ludaci. Nije više zabavno, izlazimo nazad na ulicu.

St Pauli je u medjuvremenu izgubio od Kelna 5:3, pa su se navijači oba kluba izmešali i napunili sve pabove u kraju. Nema tenzija, troše svoje dobre nemačke plate za muški provod nedeljom. Fudbal i pivo. Nailazimo na buvljak. Podseća na Zemunski samo što su prodavci robu očigledno doneli iz svojih kuća, a ne iz kontejnera. Sve je jako jeftino. Ne listam ploče da ne bih poklekao i krenuo da kupujem. Comi kupuje razglednice s motivima bogorodice, za njih će biti mesta u prtljagu. Ema nalazi sto za kompjuter od 10 evra, ali Fabijan ne misli da je najbolja ideja da pokušaju da unesu sto u metro. Šetamo još malo, pa njih dvoje predlože da odemo u stan da odmorimo, a da uveče ponovo izadjemo u grad. Odličan predlog. Danima pomahnitalo jurimo po gradovima bez pauze, biće ovo naš prvi popodnevni predah na putovanju, ako ne računamo popodneva provedena u vozovima.

U stanu se prvo malo izležavam, pa onda napišem i “dan deveti”. Dve epizode danas. Nadoknadio sam onaj dan iz Kopenhagena kad nisam pisao. Izlazim iz sobe, zatičem Emu kako čita “dan deveti”. “Jesi li ti normalan, zašto si prilazio labudu? Znaš ti kad je mene jurio labud u Berlinu, jedva sam mu pobegla. Nemoj da se smeješ, to uopšte nije bilo naivno.” Ovaj moj norveški labud je bio blage naravi, a i pomogao mi je da obogatim pisanje o jednom prilično anemičnom danu u Oslu.

Pada mrak, pa ponovo odlazimo u Reeperbahn. Sada je sve još ludje. Sija kao na Tajms Skveru. Matorci te saleću da udješ u striptiz bar. Jedna od ulica je zatvorena za žene, samo je muškarcima dozvoljeno da udju i biraju devojke iz izloga. Ema kaže da je to nedopustiva diskriminacija, jer bi verovatno i lezbejke volele da pogledaju ponudu. Pretpostavljam da lezbejski seks podrazumeva previše dodira što prostitutkama verovatno ne odgovara. Imaju one metode da muškarca paćenika isprate do vrata posle 5 minuta.

Idemo da jedemo pre nego da krenemo da cirkamo. Kebap, naravno. Na slikama, porcija kebapa u lepinji izgleda malo, pa Comi i ja to biramo jer nismo previše gladni. Ispostavlja se da su porcije ogromne. Obrnuta psihologija u odnosu na Mek koji ti pokaže fotke gigantskih hamburgera, a isporuči male, uvele i zgnječene pljeskavičice. Ponovo smo se prejeli. Idemo u Olivia Jones bar. Olivia je najpoznatiji nemački, a verovatno i evropski drag queen. Na ulazu debeli trandža sa velikom, ljubičastom kovrdžavom perikom. Izgleda kao neki lik iz Alise u zemlju čuda. Emma kaže “To nije Olivia, to je njena drugarica.” Ulazimo unutra, ali atmosfera je nekako sterilna, pa prelazimo u Monika bar pored. Ovde je već bolje. Raspali enterijer, crveni skaj, neonska srca i šipka za igru. Sedamo za jedan od dva šanka. Prvo nam prilazi neka debela žena i uslužuje nas. Čini mi se da nije trandža. Onda dolazi matori trandža da se druži sa nama. Prepoznao Emu od ranije pa započinje razgovor. Moje znanje nemačkog je dovoljno da ih većinom razumem. Mršav je i mator, preko pedeset sigurno. Retka plava kosa, kukasti nos i pušački glas koji neuspešno pokušava da utanji da bi zvučao ženstveno. Zabavan je. Podseća me na pokojnu Merlinku. U nekom paralelnom univerzumu, Merlinka je poživela i ima svoj bar u Savamali. Na zidovima su fotke iz Žilnikovog filma, na šanku se prodaje “Terezin sin”. Uvek je puno, a Merlinka zna da napravi atmosferu u kojoj uživaju i turisti i Beogradjani. Vraćamo se iz paralelnog u ovaj naš univerzum u kojem hamburška Merlinka pruža ruku ka meni preko šanka, češka me po bradi i šalje mi cmok. Ema brzo vadi telefon iz torbice i moli ga da to ponovo uradi. Neće. Ko je video video je. Ipak prisataje da se slika sa nama. Obilazi šank i zagrli nas oboje. Ema ufotka. Onda zagrli Emu i Fabiana, pa to ufotka Comi. Provodi još par minuta sa nama. Uglavnom traži potvrde da je dobra riba i baca fore o seksu. Odlazi da zabavlja druge goste. Sa njima je konkretniji. Sedne u krilo i vaćari ih za prepone.

Emu ponese pesma pa ode na šipku da igra. Dobro joj ide. Posle plesa prilazi ona debela žena i kaže nešto na nemačkom što ne razumem. Svi se smeju. Ispostavlja se da je pitala Emu: “Zašto se hvataš za tu motku, zar ti ovaj tvoj ne daje svoju motku?” Onda kaže Fabianu da se samo šalila i pita ga odakle je. On kaže da je iz Hanovera, a ona se okrene ka Emi: “Sad mi je sve jasno, ja kad sam živela u Hanoveru, ne bih uopšte imala seks da nije bilo turista.” Ema i Fabian rade ujutru, pa odlazimo kući malo pre ponoći. Ovaj dan je bio koncentrovano dobar. 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *